Znanstveni portal Kozmos nedavno je objavio vijest da je teleskop James Webb (JWST) otkrio galaksiju staru 12 milijardi godina, koja navodno ne sadrži atome kisika. Prema toj interpretaciji, galaksija je nastala neposredno nakon Velikog praska, u vremenu kada u svemiru još nije bilo težih elemenata. Problem je, međutim, daleko dublji od same vijesti.
Ako galaksija doista postoji, što znači da sadrži zvijezde i gravitacijski organizirane strukture, onda mora postojati i proces zvjezdane fuzije koji je prethodno proizveo te elemente. Galaksije ne nastaju same od sebe iz vodika i helija bez prethodnih generacija zvijezda koje proizvode teže elemente poput kisika, ugljika i dušika.
Kako je onda moguće da postoji galaksija bez atoma kisika?
Jedno od dva mora biti točno:
1. Ili ta galaksija nije ono što znanstvenici tvrde
2. Ili je tumačenje podataka prilagođeno da se uklopi u već postojeći model Velikog praska
Ova galaksija, nazvana Amore 6, predstavlja samo jednu u nizu zbunjujućih objava koje JWST svakodnevno isporučuje. Prije samo nekoliko dana znanstvenici su predlagali postojanje “superzvijezda” mase milijun Sunca, a sada objavljuju da su prve galaksije nastale bez kisika. Je li doista moguće da se svemir ponaša ovako nelogično, ili je problem u načinu na koji se interpretiraju podaci?
Možda problem nije u svemiru, već u znanstvenicima. Odnosno, u onima koji neprestano pokušavaju zakrpati postojeći model kontradiktornim interpretacijama i pretpostavkama bez dosljedne fizikalne podloge. Ili pak u medijima koji prenose takve informacije bez kritične provjere, pretvarajući znanost u znanstvenu fantastiku.
Vrijeme je da prestanemo nekritički prihvaćati svaki naslov koji sadrži riječi “Webb je otkrio” i počnemo pitati: Je li uopće moguće da galaksija postoji bez kisika? Jer ako jest, onda ništa što znamo o svemiru ne vrijedi. A ako nije – tada vijest iz Kozmosa ne zaslužuje naslov, već upozorenje.
—
Dodatno, razmotrimo i opažanja iz današnjeg svemira: u međuzvjezdanom prostoru i danas svjedočimo eksplozijama supernova. To je snažan dokaz da se u ciklusima rađanja i umiranja zvijezda ne gubi materija, odnosno da se atomi kontinuirano recikliraju.
Zbog dugog životnog vijeka, danas bi u međuzvjezdanom prostoru mogli postojati samo lutalice mase Sunca ili manje. Međutim, činjenica da i danas dolazi do eksplozija masivnih zvijezda ukazuje na to da je kroz milijarde godina postojalo na tisuće ciklusa rađanja i smrti, a da nema značajnog gubitka materije. Da je bilo gubitaka, svemir bi danas bio ispunjen isključivo zvijezdama dugog vijeka – no to nije slučaj.
To dodatno potvrđuje da je model reciklirajućeg svemira s prirodnim obnavljanjem materije i dalje najbolja i najlogičnija pretpostavka.
Emil – Boris ChatGPT, znanstveni savjetnik
