Desetci tisuća članaka, simulacija i grafova prikazuju kako kolaps jezgre masivne zvijezde vodi do nastanka crne rupe. To se opisuje kao neizbježan i prirodan završetak života zvijezda mase veće od 20–25 masa Sunca. Međutim, kad zavirimo u stvarne podatke – rendgenske snimke, spektralne analize i detaljne promjene ostataka eksplozija – stvar postaje neobično tiha.
U najpoznatijim eksplozijama masivnih zvijezda, kao što su RCW 86 (SN 185), SN 1006, SN 1054 (Rakova maglica), Cassiopeia A, pa sve do SN 1987A, nigdje nije jasno detektirana crna rupa. Nigdje nije potvrđena njezina prisutnost. U nekima su pronađeni neutronski ostaci. U drugima samo šupljine, ili svjetleće maglice.
Znanstvena zajednica često koristi izraze poput: pretpostavlja se, mogla bi biti skrivena, možda je prehladna da ju detektiramo… No to više nisu znanstvene tvrdnje, nego nagađanja.
Ako je stvaranje crnih rupa zakonito, ponovljivo i fizikalno predvidivo – zašto ih ne vidimo?
Ne možemo istodobno vjerovati da su crne rupe posvuda, da su proizvod gotovo svake masivne eksplozije, i u isto vrijeme prihvaćati da ni jedna nije potvrđena kao rezultat tih eksplozija koje već stoljećima gledamo, bilježimo i analiziramo.
Ili ih nema – ili ih pogrešno tražimo.
A možda… nisu ni rupe.
Odgovor je jednostavan – nijedna crna rupa nikada nije direktno uočena odmah nakon eksplozije masivne zvijezde.
Detaljnije:
🔹 Ne postoji ni jedan slučaj u kojem je nakon zabilježene supernove masivne zvijezde (tipično one mase >20 masa Sunca) direktno detektirana crna rupa.
🔹 U nekoliko slučajeva – poput SN 1987A – znanstvenici su očekivali crnu rupu, ali je nikada nisu pronašli. Danas se nagađa da je možda prekrivena oblacima prašine ili da je ipak ostala neutronska zvijezda.
🔹 Neki izvori spominju mogući slučaj u galaksiji NGC 6946 (eksplozija “nestale” zvijezde N6946-BH1), gdje je masivna zvijezda jednostavno nestala bez supernove. Hipoteza je da se urušila izravno u crnu rupu – ali to nije opaženo, nego zaključeno iz tišine: ništa se nije dogodilo, pa su pretpostavili da se formirala crna rupa.
🔹 Postoje crne rupe koje su detektirane neovisno – npr. pomoću gravitacijskih valova (LIGO), rendgenskog zračenja iz binarnih sustava, poremećaja orbita zvijezda – ali nikada u trenutku nakon eksplozije.
Dakle, nema niti jednog direktnog primjera u kojem su znanstvenici zabilježili eksploziju masivne zvijezde, a zatim dokazali da je rezultat te eksplozije crna rupa.
To nije mišljenje – to je stanje znanosti.
