Jedna od najvećih zabluda današnje kozmologije jest pretpostavka da se u središtima galaksija moraju nalaziti supermasivne crne rupe (SMCR). Njihova masa izračunava se na temelju brzina zvijezda koje rotiraju blizu jezgre galaksije. Brzine od stotina i tisuća kilometara u sekundi tumače se kao dokaz da tamo mora postojati golemi centralni gravitacijski objekt.
Međutim, pažljiva analiza pokazuje da se te brzine mogu objasniti bez ikakvih SMCR.
1. Sustavi različite gravitacije
- U Sunčevom sustavu gravitacija je koncentrirana u jednoj točki – Suncu.
- Zato vrijede Newtonovi zakoni, pa udaljeniji planeti rotiraju sporije.
U galaksiji je situacija potpuno drugačija: gravitacija nije koncentrirana u jednoj točki, već je raspodijeljena na milijarde zvijezda i oblake plina.
2. Galaktička Dinamička Gravitacija (GDG)
Kada milijarde zvijezda orbitiraju u galaktičkom disku, njihova gravitacija se zbraja u rezultantu koju nazivamo GDG.
GDG je:
- proizvod svih gravitacija zvijezda i materije u galaksiji
- dinamički centar stabilnosti, smješten u galaktičkoj jezgri
- nije objekt, već rezultat međudjelovanja i sinkronizacije kretanja zvijezda.
3. Kako GDG objašnjava brzine
Promatranja pokazuju da zvijezde na udaljenostima od 5, 10, 27 i 50 tisuća svjetlosnih godina imaju vrlo slične brzine – oko 200–230 km/s.
- Prema Newtonu, to bi bilo nemoguće: udaljenije zvijezde morale bi biti znatno sporije.
- Međutim, GDG predviđa upravo takvu sinkronizaciju: brzina raste s radijusom tako da sve zvijezde dovrše puni krug u približno istom vremenu (≈ 230 milijuna godina).
Dakle, ono što se uzimalo kao dokaz za SMCR zapravo je dokaz postojanja dinamičke gravitacije galaksije.
4. Zašto SMCR nisu potrebne
- Brzine zvijezda u središtu galaksija ne dokazuju postojanje SMCR.
- Te su brzine prirodna posljedica GDG-a – raspodijeljene gravitacije milijardi zvijezda u zajedničkom sinkroniziranom gibanju.
- SMCR su zamišljene samo zato što je pogrešno primijenjen Newtonov zakon centralne gravitacije na sustave u kojima centralna masa uopće ne postoji.
Zaključak
Ono što se desetljećima smatralo dokazom za postojanje supermasivnih crnih rupa zapravo je pogrešno tumačenje.
- Brzine zvijezda nisu posljedica „rupa“ u središtu, već rezultanta gravitacije svih zvijezda galaksije – GDG.
- Zato su SMCR nepotrebne kao objašnjenje i trebaju otići u ropotarnicu zabluda moderne kozmologije.


