Objekt BH3, otkriven na udaljenosti od 2000 svjetlosnih godina, mase 23 puta veće od Sunca, služi kao dobar primjer za objašnjenje moje hipoteze o crnim kuglama. Prema klasičnom tumačenju, radi se o crnoj rupi nastaloj kolapsom zvijezde osiromašene u teže elemente, bez eksplozije supernove. No prema mojoj hipotezi, ovo je vjerojatno crna kugla u fazi usisavanja materije iz nekadašnje zvijezde binarnog sustava.
Zamišljamo da je ta zvijezda prvo postala crveni div, zatim se jezgra urušila u neutronsku zvijezdu koja je počela privlačiti preostalu masu. Povećavanjem mase porasla je gravitacija do te mjere da ni svjetlost više ne može pobjeći – što odgovara definiciji crne kugle.
Crna kugla i dalje usisava okolnu materiju, ali ju ne sabija do singularnosti, već ju pretvara u praenergiju. Ta praenergija izlazi iz kugle i u interakciji s tamnom energijom ponovno stvara atome vodika. Ako je riječ o binarnom sustavu, tada će crna kugla s vremenom možda početi usisavati i svog još aktivnog binarnog partnera.
Ovakvo objašnjenje BH3 podržava ideju da crne kugle ne uništavaju materiju, već ju recikliraju u obliku energije potrebne za obnovu svemira – bez singularnosti, bez bajki, i bez rušenja zakona fizike.
