24. Supermasivne crne rupe (SMCR)

Ako SMCR sabijaju materiju do singularnosti, otkuda njima uopče masa, a pogotovo masa milijarda masa Sunca. Ja mislim da materija sabijena do beskonačnosti gubi masu. Neutronska zvijezda, sastavljena od neutrona jezgri atoma ima ogromnu masu. Kako sabiti te neutrone do beskonačnosti, a da oni i dalje zadrže masu. Po mojem sabijati materiju jače, znači proizvesti od materije energiju-praenerhiju. Samo si zamisli najsitnija čestica elektron, je zapravo negativno nabijeni oblik energije. Čestica je samo krivi naziv za energiju. Čestice su nama lakše razumljive, one su opipljive, a u biti su energija upakirana u atome, koji grade čestice materije koja nas okružuje. Kada bi razbili atom i dobili još sitniju česticu, u biti još manje pakiranje energije, ni tu ne bi bio kraj mogučnosti razbijanja čestica. Energija je upakirana u elektrone, protone i neutrone, a njihovom kombinacijom dobivamo raznovrsne atome. SMCR su obična zabluda, za njihovo postojanje u svemiru ne postoji potreba, a niti uvjeti za nastajanje. Kada bi uvjeti za SMCR postojali, zašto bi se one nalazile baš u središtima galaksija. To je još jedan razlog da se razmisli o gravitacijskom središtu (GDG) svake galaksije.