Priroda nema „potrebu“ ni „namjeru“ stvarati teške elemente zbog planeta ili života. Atomi vodika nisu „usmjereni“ ka tome da postanu „građevni blokovi života“ — oni jednostavno postoje sa svojim svojstvima, gdje gravitaciju koriste u beskonačnom ciklusu rađanja i umiranja zvijezda.
Konstante svemira:
1️⃣ Atom vodika — najjednostavniji i najvažniji element, s jednim protonom i jednim elektronom.
2️⃣ Gravitacija — jedina „nepotrošiva“ sila atoma vodika, koja pokreće ciklus gomilajući atome u maglice, izazivajući fuziju i rađanje zvijezda.
Ciklus zvijezde:
Atomi vodika gravitacijom formiraju maglice.
Kritičnom masom započinje fuzija koja 4 atoma vodika pretvara u helij uz oslobađanje energije.
Kad se vodik potroši, gravitacija preuzima primat i izaziva urušavanje.
Kod masivnijih zvijezda gravitacijski tlak pokreće fuziju do željeza, jer ono ne oslobađa energiju nego je troši.
Gravitacijsko urušavanje koristi se za proizvodnju težih metala radi jačeg sabijanja jezgre.
Kod zvijezda manje mase, gravitacijski tlak vodi do stvaranja neutronske zvijezde.
Kod vrlo masivnih zvijezda dolazi do eksplozije supernove koja „tlačenjem“ neutronske jezgre stvara crnu kuglu koja „guta“ preostalu materiju, pretvara je u praenergiju koja, u interakciji s tamnom energijom, proizvodi nove atome vodika.
Zaključak:
Sve u svemiru je ciklus gravitacije atoma vodika. Planeti, život i svi ostali „događaji“ nisu cilj, nego slučajni, neplanirani „usputni efekti“ ovog grandioznog procesa.
