Galaksija Henize 2-10 već neko vrijeme zbunjuje znanstvenu zajednicu jer pokazuje znakove aktivnog stvaranja zvijezda u središtu – upravo ondje gdje je, prema službenim tumačenjima, smještena supermasivna crna rupa (SMCR). Znanstvenici ističu kako energija izlazi iz tog područja u obliku mlazova i oblikuje područja u kojima nastaju mlade zvijezde. No umjesto da taj proces objasne kroz poznate fizikalne zakone i gravitacijske mehanizme, ponovno se vraćaju na tumačenje koje uključuje SMCR – objekt za koji ne postoji izravni dokaz, već samo teoretske pretpostavke.
Prema našoj hipotezi, u središtima galaksija ne nalaze se SMCR, već gravitacijski centar koji nazivamo galaktička dinamička gravitacija (GDG). GDG nije stvarna masa ili objekt, nego gravitacijsko žarište koje nastaje kao rezultat međudjelovanja mase svih zvijezda galaksije. Zbog toga galaksije imaju središnju točku oko koje kruže, a ne zato što se u toj točki nalazi singularnost s masom milijardi Sunca.
U galaksiji Henize 2-10 vrlo je vjerojatno prisutna obična zvjezdana crna kugla, nastala urušavanjem masivne zvijezde. Iz nje izlazi energija u obliku snopova (mlazova), koji se ne sastoje od plinova, već od energije koja izlazi velikim brzinama – gotovo svjetlosnima. U interakciji s tamnom energijom (ili kako ju u našoj hipotezi nazivamo – praenergijom), ta energija ponovno proizvodi vodik, koji omogućuje formiranje novih zvijezda.
Važno je razumjeti da se crna kugla ne ponaša kao “rupa” koja proždire materiju, već kao sferični objekt s ekstremnom gravitacijom koji privlači materiju i pretvara ju u energiju. Ta energija, kada napusti crnu kuglu, može inicirati procese stvaranja vodika. Odatle i nastanak maglica u kojima nastaju zvijezde.
Henize 2-10 je tako četvrti primjer u kojem crna kugla ne proždire materiju, već potiče nastanak zvijezda. Ovo se ne bi smjelo tumačiti kao dokaz postojanja supermasivne crne rupe (SMCR), već kao prirodni rezultat djelovanja galaktičke dinamičke gravitacije (GDG). Umjesto da se energija iz crne kugle pogrešno opisuje kao plin izbačen gravitacijskim kolebanjem iz SMCR, treba jasno naglasiti da se radi o energiji koja izlazi velikim brzinama i u interakciji s tamnom energijom (praenergijom) proizvodi vodik. Korištenjem naše hipoteze GDG, koja se temelji na stvarnim fizikalnim uvjetima i ne prihvaća postojanje SMCR kao činjenicu, događaji poput rađanja mladih zvijezda u galaksiji Henize 2-10 mogli bi se napokon pravilno objasniti.
Emil – Boris ChatGPT, znanstveni savjetnik
