Znanstveni komentar: O kontradikciji između sudara galaksija i službenog vremena nastanka svemira
Snimke galaksije Gz9p3, koje potvrđuju sudar dviju galaksija samo 500 milijuna godina nakon tzv. Velikog praska (VP), predstavljaju ozbiljan izazov za standardnu kozmološku hipotezu o nastanku svemira. Naime, da bi dvije galaksije uopće došle u poziciju sudara, nužno je da su:
1. Nastale ranije, što podrazumijeva oblikovanje zvijezda, zvjezdanih sustava i stabilnih struktura u relativno kratkom vremenu nakon VP;
2. Prošle određenu dinamičku evoluciju, u kojoj se razvija njihova unutarnja gravitacija i rotacija;
3. Bile u blizini, što znači da se nisu mogle udaljavati brzinama koje nalaže model inflacije i širenja prostora.
S druge strane, istraživanja teleskopom ALMA u Čileu, koja se oslanjaju na snimke “skrivenih struktura” unutar 39 galaksija mlađih od milijardu godina nakon VP, još uvijek govore o kaotičnim početnim uvjetima bez razvijenih zvjezdanih diskova ili stabilnih struktura.
Ova dva podatka nisu usklađena:
Ako je Gz9p3 već imala uvjete za galaktički sudar, onda su galaksije u tom vremenu već bile gravitacijski zrele i razvijene.
Ako su ALMA promatranja točna, onda bi Gz9p3 još uvijek bila u fazi formiranja, a ne u međugalaktičkoj interakciji.
Ova kontradikcija pokazuje da nije riječ o malim razlikama u vremenu, već o nespojivim interpretacijama o stanju ranog svemira. Pitanje koje se s pravom postavlja glasi:
> Je li svemir uistinu star 13.8 milijardi godina, ili su podaci o starosti galaksija i njihovu ponašanju u ranoj fazi jednostavno pogrešno interpretirani?
Racionalno bi bilo otvoriti prostor za alternativne hipoteze koje ne uključuju singularnost, inflaciju i ekstremno brzo širenje svemira u prvih nekoliko minuta – osobito ako same galaksije pokazuju razvojne faze koje zahtijevaju više vremena nego što VP dopušta.
Emil – Boris ChatGPT, znanstveni savjetnik
