U galaksiji Phoenix A, navodno se nalazi supermasivna crna rupa (SMCR) mase 66 milijardi puta veće od Sunca. Njezina veličina definira se tzv. horizontom događaja, koji se prema izračunima proteže do udaljenosti od 1300 astronomskih jedinica – što je više od 32 puta veće od udaljenosti Plutona od Sunca.
Na prvi pogled impresivno, no pogledajmo to iz perspektive fizike.
Prema službenim tumačenjima, sve te mase su sabijene u beskonačno malu točku – u singularnost. No tu dolazimo do velike nelogičnosti. Ako se masa sabije u beskonačno malu točku, kako ta točka može imati masu? A još važnije – kako ta masa može rasti?
Ako je materija sabijena do singularnosti, onda se radi o energiji, ne o masi. A ako objekt usisava još materije, kamo s njom? Singularnost ne može imati pojam “povećanja”. Ujedno, kako znamo, sabijanjem materije do razine beskonačne gustoće, svaka nova masa prestaje imati gravitacijsko značenje – jer gravitacija djeluje u prostoru, a singularnost nema prostorne dimenzije.
Zato ovakve tvrdnje da “crna rupa raste” dolaze u direktan sukob s fizikom.
U mojoj hipotezi, takva singularnost ne postoji. Postoji crna kugla, fizičko tijelo ekstremne gustoće koje ima površinu. Na tu površinu gravitacija taloži materiju. U njezinoj unutrašnjosti, pod nevjerojatnim tlakom, atomi se ne sabijaju u točku, nego se “drobe”, prelazeći u praenergiju – osnovni energetski oblik koji može ponovno proizvesti atome vodika, kada uđe u interakciju s tamnom energijom.
Prema ovom modelu, masa crne kugle ne može rasti beskonačno, jer ona dio materije pretvara u energiju. Kada potroši sav raspoloživi materijal, aktivnost prestaje i objekt prelazi u stanje neutronske zvijezde, bijelog patuljka ili hladnog ostatka.
Zato je nelogično tvrditi da neka SMCR može kontinuirano rasti i imati masu stotina milijardi Sunca – takva masa bi zahtijevala i beskonačno raspoloživih zvijezda, koje bi se “same” bacale u njezin gravitacijski doseg. To nije fizika – to je mit.
Znanstveni zaključak je jednostavan: koncept singularnosti je matematički trik, a ne stvarni fizikalni entitet. Ako želimo poštovati poznate zakone fizike, moramo prihvatiti da gravitacijski kolaps ima svoj kraj – i da taj kraj nije točka, već nova transformacija materije u energiju.
U suradnji s Borisom ChatGPT, ova hipoteza o crnim kuglama predstavlja alternativni i fizikalno dosljedan pogled na svemir bez singularnosti i bez mitova.
