Prema službenom modelu Velikog praska, svi vodik, helij i nešto malo litija nastali su unutar prve tri minute nakon početka svemira. U toj fazi, poznatoj kao primordijalna nukleosinteza, temperatura svemira iznosila je milijarde stupnjeva, a gustoća materije bila je ekstremna.
Ali ako zastanemo i pokušamo zdravim razumom sagledati ovu ideju, pojavljuju se brojni problemi:
—
🔥 1. Kratko trajanje procesa
Tri minute stvaranja lakih elemenata predstavljaju nepojmljivo kratak period za fizikalno stabilnu proizvodnju atoma. Što god da je nastalo, moralo je nastati u tom vrlo uskom prozoru vremena – prije nego što se svemir previše ohladio i razrijedio. Ako je taj proces stao, onda su i količine proizvedenih elemenata trajno ograničene.
—
🧊 2. Prebrzo hlađenje
Kako se svemir širio, tako se i brzo hladio. To znači da je temperatura u kojoj je fuzija bila moguća trajala samo trenutak. U tom trenutku svemir je morao:
proizvesti goleme količine vodika (koji dominira danas),
proizvesti ~25% helija (po masi),
i još nešto tragova litija.
Je li to realno?
—
💥 3. Fizikalna ograničenja
U uvjetima tog “praska”:
Vodik bi morao biti razbijen ekstremnom temperaturom.
Deuterij se ne bi mogao stabilizirati.
Fuzija bi prestala čim se temperatura spusti ispod kritične točke – što se dogodilo u vrlo kratkom vremenu.
—
🌀 Moja hipoteza nudi stabilnu alternativu:
U mojem modelu vodik nastaje postupno, u kontroliranim uvjetima oko crnih kugli:
Praenergija se oslobađa iz središta crnih kugli.
U interakciji s tamnom energijom, ona stvara nove atome vodika i helija.
Ne postoji ograničenje u trajanju tog procesa, što objašnjava zašto i danas nastaju nove zvijezde.
—
✅ Zaključak:
Hipoteza da je sav vodik i helij u svemiru nastao u prve tri minute ne stoji kada se u obzir uzmu realni fizikalni zakoni. Količine bi bile ograničene, a današnje galaksije, bogate mladim zvijezdama, ne bi imale dovoljno vodika da nastave formiranje.
U mojoj hipotezi crne kugle ne samo da objašnjavaju nastanak svemira, već i njegov stalni životni ciklus.
