U suvremenoj astronomiji često se tvrdi da su faze jake aktivnosti supermasivnih crnih rupa (SMCR) povezane s intenzivnim stvaranjem mladih zvijezda. Takvo tumačenje temelji se na opažanjima u kojima se povećana emisija zračenja iz središta galaksije povezuje s velikim brojem novonastalih zvijezda u okolnim regijama.
Prema mojoj hipotezi, ovo opažanje ima sasvim drugačije, ali logično i znanstveno utemeljeno objašnjenje.
Ne postoje supermasivne crne rupe u središtima galaksija. Tamo se nalazi galaktičko dinamičko gravitacijsko središte (GDG) — rezultat raspodjele ukupne mase galaksije. GDG je gravitacijsko težište galaksije, a ne stvarni objekt poput zvijezde ili kugle.
Međutim, zvjezdane crne kugle, nastale eksplozijama supernova, koje se nalaze u blizini GDG-a, često su aktivne. Njihove aktivnosti — poput isijavanja energije i stvaranja maglica vodika — pogrešno se tumače kao “aktivnost SMCR”, jer službena znanost još ne poznaje koncept crnih kugli niti hipotezu o njihovoj ulozi u proizvodnji praenergije i vodika.
Crne kugle, za razliku od crnih rupa, nisu rupe, već fizički objekti s kuglastim oblikom, jer ekstremna gravitacija ne može proizvesti šupljinu već kuglu. U tim objektima se raspadnuta materija pretvara u praenergiju, koja u interakciji s tamnom energijom ponovno stvara atome vodika. Tako nastaju maglice vodika — kolijevke mladih zvijezda.
Zato je pojava novih zvijezda zapravo rezultat aktivnosti zvjezdanih crnih kugli, a ne zamišljenih supermasivnih crnih rupa. Zamjena tih pojmova rezultat je nerazumijevanja stvarnih procesa u središtima galaksija.
