Kada se u masivnoj zvijezdi potroši sav gorivi materijal za fuziju, jezgra, bogata željezom, gubi sposobnost stvaranja energije. Gravitacija tada djeluje neposredno i silovito, uzrokujući trenutno urušavanje jezgre.
U toj ekstremnoj fazi, temperatura i tlak postaju astronomski visoki – uvjeti koji traju samo djelić sekunde, ali su dovoljno snažni da potaknu nukleosintezu elemenata težih od željeza.
Ovi elementi, kao što su bakar, zlato, platina i uran, ne nastaju fuzijom, jer bi taj proces trošio energiju. Umjesto toga, njihovo stvaranje omogućuje eksplozivna energija gravitacijskog kolapsa, u kombinaciji s neutronskim hvatanjem tijekom supernove tipa II. U tim trenucima, jezgra se naglo sabija, a vanjski slojevi zvijezde bivaju odbačeni u svemir, noseći sa sobom novostvorene teške elemente.
Preostala jezgra, ako je dovoljno masivna, više ne može odoljeti gravitaciji, pa se urušava u crnu kuglu – objekt koji pod ekstremnim uvjetima pretvara preostalu materiju u praenergiju.
