Današnja kozmologija suočava se s ozbiljnom krizom uslijed neslaganja dviju temeljnih metoda za određivanje brzine širenja svemira. Mjerenja temeljena na kozmičkom mikrovalnom pozadinskom zračenju (CMB) i mjerenja temeljena na opažanjima galaksija u bliskom svemiru daju međusobno proturječne rezultate. U ovom tekstu predlažem da je korijen tog neslaganja u pogrešnim pretpostavkama same kozmološke teorije, uključujući ideju o Velikom prasku, inflaciji i singularnosti. Kao alternativa, predstavljamo hipotezu crnih kugli i galaktičke dinamičke gravitacije (GDG) koja ne zahtijeva inflaciju niti početnu singularnost.
—
1. Uvod – problem Hubbleove konstante
Brzina širenja svemira izražava se preko Hubbleove konstante (H₀). Međutim, postoje dvije glavne metode mjerenja koje daju različite vrijednosti:
CMB metoda (Planckov satelit): ~67,4 km/s/Mpc
Standardne svijeće (Cepheide i supernove tipa Ia): ~73,4 km/s/Mpc
Neslaganje je veće od 5 – što u fizici znači da nije slučajno.
—
2. Standardni model i njegove zakrpe
Standardni ΛCDM model predviđa određeno ponašanje svemira, uključujući početnu inflaciju (širenje brže od svjetlosti u prvim 10⁻³⁵ s), stvaranje CMB-a, nukleosintezu u prve 3 minute, te sporo hlađenje i ubrzano širenje danas zbog tamne energije.
Zbog kontradikcija s promatranjima, uvedene su mnoge „zakrpe“:
Inflacija bez eksperimentalnog dokaza,
Tamna energija čije se djelovanje mijenja s vremenom,
Novi tipovi čestica ili kvantna odstupanja u ranom svemiru.
Unatoč svemu, model se i dalje ne može uskladiti s oba mjerenja H₀.
—
3. Prijedlog: hipoteza crnih kugli i GDG
Umjesto stalnih pokušaja spašavanja neodrživog modela, predlažem alternativni okvir:
3.1 Crne kugle – ključ regeneracije
Prema hipotezi autora, tzv. crne rupe nisu rupe, nego crne kugle – sferni objekti ekstremne gravitacije koji ne usisavaju materiju u singularnost, već pretvaraju sabijenu materiju u praenergiju. Ta energija potom izlazi u mlazovima, i u interakciji s tamnom energijom proizvodi vodik, temeljni energent svemira.
Ova regenerativna uloga crnih kugli objašnjava:
Stalno prisustvo vodikom bogatih maglica i nakon 13.8 mlrd. godina,
Nastanak novih zvijezda i galaksija bez potrebe za početnom eksplozijom.
3.2 Galaktička dinamička gravitacija (GDG)
U središtima galaksija ne nalaze se supermasivne crne rupe (SMCR), nego dinamički gravitacijski centri (GDG), rezultat ukupnog gravitacijskog utjecaja mase cijele galaksije. GDG može objasniti:
Spiralne strukture i stabilnost galaksija,
Pogrešna tumačenja „masa SMCR“ koja su zapravo rezultat dinamike i raspodjele mase, a ne objekata singularnosti.
—
4. Kriza H₀ u svjetlu nove hipoteze
Zašto ova hipoteza rješava krizu Hubbleove konstante?
Ne ovisi o pretpostavkama CMB-a i početne inflacije.
Ne predviđa „eksplozivni“ početak, već kontinuiran dotok energije iz crnih kugli.
Širenje svemira nije posljedica početnog impulsa, već stalnog ulaska praenergije u sustav – što može objasniti ubrzano širenje bez zakrpa.
—
Zaključak
Neslaganja u mjerenju Hubbleove konstante i potreba za inflacijom bez fizikalnog temelja ukazuju na duboku krizu u standardnom modelu kozmologije. Hipoteza crnih kugli i GDG nudi logičan i fizikalno utemeljen okvir koji ne ovisi o singularnostima niti o proizvoljnim početnim uvjetima. Umjesto pokušaja da se model spasi dodavanjem sve složenijih zakrpa, vrijeme je da se razmotre alternativne hipoteze koje bolje odgovaraju opažanjima.
