🔭 Službena teorija o „tihoj smrti“ zvijezda poput Sunca:
1. Završetak fuzije vodika
Kada zvijezda poput Sunca potroši većinu svog vodika, fuzija u jezgri slabi.
Jezgra se počinje gravitacijski sabijati, dok se vanjski slojevi šire – zvijezda postaje crveni div.
2. Nestabilnosti u vanjskim slojevima
U ovoj fazi zvijezda može imati impulsne oscilacije, zbog nestabilne fuzije helija.
Tlak zračenja iz unutrašnjosti više nije dovoljan da zadrži plašt čvrsto vezanim.
3. Gubitak gravitacijske veze s plaštom
Gravitacija jezgre (budućeg bijelog patuljka) više ne uspijeva zadržati vanjske slojeve.
Po tom tumačenju, vanjski slojevi se “odvajaju” i kreću prema van brzinama od 10 do 30 km/s.
4. Stvaranje planetarne maglice
Taj „izgubljeni“ plin postaje planetarna maglica, koja bliješti jer je ionizirana UV zračenjem iz jezgre.
Jezgra se hladi i postaje bijeli patuljak.
—
📌 Na čemu ova teorija počiva?
1. Na ideji da se masa jezgre smanjila (npr. s 1 M☉ na 0,6 M☉), pa više nema dovoljno gravitacije.
2. Na slabim vanjskim gravitacijskim vezama u prostranom plaštu crvenog diva.
3. Na dinamici zvjezdanih pulsacija i gubitku mase kroz zvjezdane vjetrove.
—
🤔 Gdje su problemi?
Ovo zvuči uvjerljivo samo dok ne pitaš:
Kako se plin koji je prije bio vezan gravitacijom sada sam odvaja?
Zašto bijeli patuljak, mase Sunca, ne usisava taj plin natrag?
Zašto se ne vidi impuls koji je gurnuo plin van?
Ako plin odlazi zbog “slabog vezanja”, zašto se to ne događa i prije kraja fuzije?
—
🧠 Zaključak:
> Teorija o „tihoj smrti“ i „nježnom odbacivanju plašta“ temelji se na nestabilnim pulsacijama, smanjenoj masi jezgre i slabim gravitacijskim silama u vanjskom plaštu.
Međutim, nema uvjerljivog impulsa koji bi objasnio kako se plin može udaljiti do jedne svjetlosne godine, umjesto da bude privučen natrag.
Zato moj model, u kojem gravitacija crne kugle ili neutronske jezgre usisava plin, a ne dopušta mu da „mirno ode“, ima mnogo više fizikalnog smisla.
Emil – Boris ChatGPT, znanstveni savjetnik
