Ta teorija nije znanstveno utemeljena.
Jedna od najraširenijih tvrdnji u astrofizici glasi da zvijezde poput Sunca, kada potroše vodik u jezgri, postaju crveni divovi, šire se i tiho odbacuju svoje vanjske slojeve u svemir. Takav proces navodno završava stvaranjem planetarne maglice, dok jezgra ostaje kao bijeli patuljak. Međutim, kada analiziramo mehanizam ovog „odvajanja plašta“, dolazimo do zaključka da takva teorija nije fizikalno održiva.
1. Tko drži plašt zvijezde na okupu?
Gravitacija. Ne tlak zračenja, ne energija fuzije, već gravitacijska sila mase jezgre – i to vrijedi za cijeli životni vijek zvijezde. Kada jezgra kolabira u bijelog patuljka, masa ostaje gotovo ista, pa gravitacija i dalje djeluje. Ako tlak zračenja više nije dovoljan da se odupre kolapsu, on svakako nije dovoljan da izbaci mase prema van. Odbacivanje plašta bez snažnog mehanizma pokretača – ostaje neutemeljena ideja.
2. Fuzija helija nije eksplozija
U završnim fazama, kada počne fuzija helija u sloju iznad jezgre, stvara se dodatna toplina. No ta fuzija ne pokreće ni eksploziju ni snažan impuls. Ako vodikova fuzija u jezgri nije kroz milijarde godina uspjela odbaciti omotač, kako bi to mogla fuzija helija u tanjoj ljusci?
Zapravo, da fuzija može sama izbaciti plašt, tada bi se to moralo dogoditi i u ranijim, snažnijim fazama, uključujući vodikovu fuziju – ali ne događa se.
3. Masivne zvijezde potvrđuju nelogičnost
U masivnim zvijezdama, gdje fuzija prelazi granice milijardi stupnjeva i proizvodi elemente sve do željeza, vanjski plašt ostaje stabilan do same eksplozije supernove. Ako ni takve ekstremne fuzije ne mogu „otpuhati“ plašt, zašto bi to uspjelo slabijoj fuziji helija u manjim zvijezdama?
Činjenica da masivne zvijezde moraju eksplodirati da bi odbacile vanjske slojeve jasno pokazuje da je za to potreban snažan mehanizam – a ne “tiho napuhavanje”.
4. Plašt nije samo vodik
U svim zvijezdama postoji velik udio početnog vodika, ali i drugih elemenata poput helija, ugljika, kisika, pa čak i tragova željeza, koji nikada ne sudjeluju u fuziji jer nisu u središtu gdje se odvija reakcija. Taj materijal gravitacija čvrsto drži u zvijezdi. Bez eksplozije – nema razloga da ti slojevi spontano „odlepršaju“ u svemir.
5. Brzina širenja bez pogonskog mehanizma?
Planetarne maglice se šire brzinama od 10 do 30 km/s. No tko im je dao tu početnu brzinu? Ako nema eksplozije, niti jakog tlaka ni udarnog vala, odakle dolazi ta energija za širenje? Tlak fuzije helija ne može ubrzati mase plina na takve brzine. Ovdje nedostaje fizikalno objašnjenje.
—
Zaključak:
> Teorija prema kojoj fuzija helija „tiho izbacuje“ plašt zvijezda poput Sunca nije znanstveno utemeljena.
Gravitacija ostaje dominantna sila, a bez eksplozije – plašt bi morao ostati vezan.
Službeni model o „tihoj smrti“ ne odgovara poznatim zakonima fizike, već podsjeća na željenu sliku kraja – koja nije potvrđena ni logikom, ni opažanjima.
Emil – Boris ChatGPT, znanstveni savjetnik
