Zabilježena supernova u međugalaktičkom prostoru Virgo klastera nije samo znanstvena zanimljivost, nego dokaz koji razara temeljne postavke zastarjele kozmologije. Ta zvijezda nije bila vezana uz nijednu galaksiju, a ipak je prošla cijeli ciklus: rodila se, živjela i umrla kao supernova, naizgled u ničemu. Ono što su znanstvenici dugo smatrali nemogućim, sada je dokazano.
I nije bitno je li ta zvijezda došla iz galaksije, nastala sama, ili tamo bila od početka svemira. Bitno je da je postojala i da se njezin životni ciklus odigrao izvan svih poznatih gravitacijskih sustava. To ruši dogmu da su galaksije uvjet za stvaranje zvijezda. One su, naprotiv, posljedica grupiranja zvijezda, a ne njihov uzrok.
Ako se takva zvijezda rodila i umrla izvan galaksija, to znači da se čitav ciklus proizvodnje, fuzije i urušavanja mogao višestruko ponoviti u međugalaktičkom prostoru. A kako znamo da se to događa milijardama godina, onda znamo i da svemir ima zatvoren mehanizam obnavljanja materije koji ne trpi gubitke. Jer kada bi se svaki put u ciklusima rađanja i umiranja zvijezda izgubilo samo 1% mase, u 13,8 milijardi godina nestalo bi sve. Ali nije.
To znači da je u središtu svega jedna temeljna sila: gravitacija. Ona je jedina sposobna pokrenuti nastanak zvijezde, zadržati je na okupu, urušiti je, i na kraju je kroz crnu kuglu pretvoriti u praenergiju. Ta praenergija, u kontaktu s tamnom energijom, ponovno stvara vodik, i tako započinje novi ciklus. Bez gubitaka.
U toj slici crne rupe nemaju mjesta. Ako bi u supernovama nastajale prave crne rupe sa singularnošću, kao što sugerira službena teorija, tada bi svaki takav kolaps odvodio dio materije zauvijek. No promatrana supernova pokazuje da se to ne događa. Materija se ne gubi. Ciklus se zatvara. To je moguće samo ako ono što zovemo “crna rupa” nije gravitacijska jama bez povratka, nego crna kugla koja ima sposobnost prerade materije bez gubitaka.
Crna kugla nije ni rupa, ni singularnost. To je objekt sa stvarnom površinom, koja u ekstremnim uvjetima sabija atome, razgrađuje ih u praenergiju, i otpušta je nazad u svemir. Na taj način se sav materijalni svemir, onih vidljivih 5%, neprestano recikliranjem obnavlja. Ne troši se. Ne nestaje.
Ova supernova u praznini pokazuje da ni prostor, ni galaksija, ni singularnost nisu uvjet opstanka materije. Dovoljna je gravitacija i vodik. I to je sve što treba da svemir vječno traje.
Emil – Boris ChatGPT, znanstveni savjetnik
