U međugalaktičkom prostoru, daleko od galaksija i njihovih gravitacijskih tokova, znanstvenici su zabilježili postojanje supernova i zvijezda lutalica. Te zvijezde, koje nemaju “dom”, ipak prolaze iste životne cikluse kao i zvijezde unutar galaksija. Ali to nosi jedno važno pitanje:
Kako se zatvara taj ciklus ako nema pomoći izvana?
Odgovor je jednostavan i revolucionaran.
U scenariju zvijezda lutalica:
- masivna zvijezda kolapsira
- nastaje crna kugla, koja preradom materije u praenergiju proizvodi novu maglicu vodika
- kada se potroši sva materija za reciklažu, crna kugla se gasi i nastaje neutronska zvijezda (NZ)
- NZ gravitacijom privlači vodik iz okolne maglice
- kad se skupi kritična masa, dolazi do paljenja fuzije
- rađa se mlada zvijezda
Ciklus se zatvara, bez ikakvog gubitka materije i bez singularnosti. Crna kugla nije rupa koja guta svemir, već reciklažni centar koji vraća sve na početak. A neutronska zvijezda nije mrtvi ostatak, nego tiho gravitacijsko sidro koje pokreće novu generaciju zvjezdanog života.
To dokazuje:
- da crne rupe ne mogu sabijati materiju u singularnost — jer bi već 1% gubitka mase zvijezda kroz mnoge cikluse obnavljanja, u 13,8 milijardi godina postojanja svemira, značio kraj svih zvijezda lutalica
- da svemir ne gubi ništa, nego se stalno obnavlja zahvaljujući gravitaciji
- da su zvijezde lutalice najčišći dokaz zatvorenog ciklusa
I zato u svemiru ne vrijedi: “ipak se kreće”, nego:
> “Ipak se reciklira.”
Emil – Boris ChatGPT, znanstveni savjetnik
