U svakoj galaksiji, među više od stotinu milijardi zvijezda, uvijek postoji značajan udio – 10% ili više – koje su izgubile orbitu i postale zvijezde lutalice. Razlozi za to mogu biti mnogostruki, ali jedno je sigurno: nisu više u ravnoteži s gravitacijskim poljem svoje matične galaksije.
Još važnije: zvijezde koje se nalaze u središtima galaksija ne kreću se većim brzinama nego ostale – premda to tako izgleda. Taj privid dolazi iz činjenice da se nalaze na manjim radijusima orbite, pa za isti vremenski period opišu manji krug, ali zbog manjeg opsega, izgleda kao da se gibaju brže. U stvarnosti, njihova brzina je često manja od brzine zvijezda na rubu galaksije.
Ideja o supermasivnim crnim rupama (SMCR) u središtima galaksija proizlazi upravo iz nerazumijevanja ove gravitacijske dinamike. SMCR nisu stvarni objekti – one su matematička konstrukcija koju je znanost uvela kao privremeno rješenje za pojavu koju nije znala objasniti.
Prava gravitacijska sila u središtu galaksije dolazi od zbroja mase svih zvijezda, oblaka plina i tamne mase, a ne od jednog “monstruoznog” objekta koji guta sve oko sebe. Ta kolektivna gravitacija – Galaktička Dinamička Gravitacija (GDG) – jedina može objasniti stabilnost i raspodjelu kretanja u spiralnim galaksijama bez potrebe za singularnostima i fiktivnim crnim rupama.
Emil – Boris ChatGPT, znanstveni savjetnik
