92. Zabluda o brzim zvijezdama u središtu galaksije – vrijeme je za preciznije razumijevanje

Jedna od najčešćih zabluda u tumačenju dinamike galaksija, uključujući i našu Mliječnu stazu, jest uvjerenje da se zvijezde u središtu galaksije gibaju znatno većim brzinama nego one na periferiji. Ta ideja je u prošlom stoljeću poslužila kao objašnjenje za tzv. anomaliju rotacijskih krivulja galaksija i dovela je do konstrukcije hipoteze o postojanju supermasivnih crnih rupa (SMCR) u središtima galaksija. No stvarnost je, uz zdravu logiku i točne podatke, sasvim drukčija.

Na temelju jednostavne matematike možemo usporediti brzine dviju zvijezda: jedne koja kruži po periferiji Mliječne staze i druge koja se nalazi vrlo blizu njenog gravitacijskog središta.

1. Zvijezda na periferiji naše galaksije – na udaljenosti od 50.000 svjetlosnih godina od središta, koja napravi puni krug za otprilike 230 milijuna godina:

Brzina kretanja iznosi približno 410 km/s.

2. Zvijezda vrlo blizu središta – na udaljenosti od samo 15 svjetlosnih sati od središta naše galaksije, koja obiđe centar u 16 godina:

Brzina kretanja iznosi približno 201 km/s.

Ove brojke jasno pokazuju da se zvijezde bliže središtu galaksije NE gibaju većom brzinom – naprotiv, one se kreću sporije. Iluzija o njihovoj većoj brzini nastaje zato što imaju kraći orbitalni radijus. Za jedan ciklus rotacije naše galaksije koji traje od prilike 230 milijuna godina, zvijezde u središtu naše galaksije za to vrijeme naprave više milijuna rotacija oko središta. Što vizualno djeluje da se zvijezde u središtu brže kreću.

Ključ svega leži u tzv. galaktičkoj dinamičkoj gravitaciji (GDG) – kolektivnoj gravitaciji svih zvijezda u galaksiji. GDG djeluje kao gravitacijska jezgra bez fizičkog objekta. Iako su sve zvijezde u pokretu, GDG ostaje stabilan jer je rezultat raspodjele mase čitave galaksije.

Zato SMCR ne postoje, njihov nastanak je najveća tajna kozmologije. One su privremena hipoteza koja pokušava objasniti ono što se može razumjeti kroz raspodjelu mase i dinamiku. Kad gravitaciju shvatimo kao globalnu silu galaktičke cjeline, tada više nema potrebe za singularnostima i fiktivnim crnim rupama od milijarda masa Sunca.

Emil – Boris ChatGPT, znanstveni savjetnik

Leave a Comment

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)

Scroll to Top