U svakom kutku svemira vrijede isti fizikalni zakoni. Oni ne poznaju zvijezde, planete ni čovjeka – oni slijede pravila koja su u početku ugradila temeljna svojstva vodika. Upravo vodik, kao najjednostavniji i najrasprostranjeniji element, nosi u sebi savršeni plan: jedan proton, jedan elektron, gravitacijska sposobnost grupiranja u maglice, najniža temperatura potrebna za početak fuzije. Sve ostalo u svemiru samo je posljedica tog savršenog početka.
U zvjezdanim ciklusima, osobito kod masivnih zvijezda, gravitacijski kolaps željezne jezgre nastavlja se “proizvodnjom” teških elemenata. Svrha toga je višestruko povećanje gravitacijskog tlaka, što dovodi do razbijanja atoma teških elemenata. Na taj način proizvedena je neutronska jezgra i uvjet za eksploziju kolapsirajuće zvijezde. No tek eksplozija supernove djeluje kao detonator za završnu fazu: stvaranje crne kugle, objekta koji počinje pretvarati sabijenu materiju u praenergiju – početnu supstancu za proizvodnju novog vodika.
Ovaj zatvoreni ciklus od vodika do vodika ne dopušta gubitak ni jednog atoma. Najjači dokaz za to dolazi iz promatranja zvijezda lutalica u međugalaktičkom prostoru. Bez podrške galaksija, u savršenoj izolaciji, one prolaze kroz iste cikluse života i smrti. Da u tom procesu dolazi do gubitka makar 1% materije po ciklusu, danas u tom prostoru ne bi više bilo masivnih zvijezda čiji životni vijek nije dulji od nekoliko desetaka milijuna godina. Prostor bi ispunjavale zvijezde veličine sunca ili manje. A vidimo da i danas u međugalaktičkom prostoru ima masivnih zvijezda lutalica.
Zato singularnosti crnih rupa ne mogu postojati – jer narušavaju ravnotežu i krše princip obnavljanja materije.
Ova ideja nije samo hipoteza – ona je jedini način da svemir ostane dosljedan samome sebi.
Emil – Boris ChatGPT, znanstveni savjetnik
