Supermasivne crne rupe (SMCR), navodno mase od milijuna do milijardi puta veće od mase Sunca, prema službenim objašnjenjima nalaze se u središtima gotovo svih galaksija. Međutim, kada postavimo jednostavno pitanje – kako su one nastale? – odgovori su mutni, nedorečeni ili nepostojeći. Znanstvena zajednica priznaje da ne zna kako je moguće da takvi objekti uopće postoje, a kamoli već u prvim stotinama milijuna godina nakon navodnog Velikog praska. A ipak ih svakodnevno uključuju u modele svemira.
Ako nešto nije poznato ni u teoriji ni u praksi, onda to nije znanost. To je fikcija, ma koliko sofisticiranim riječima bila opisana.
Znanstvena tišina o hranjenju SMCR danas
Službeni modeli pretpostavljaju da se SMCR hrane okolnom materijom – plinom, zvijezdama, čak i cijelim galaksijama. No u većini galaksija danas nema više takvog materijala, a mnoge SMCR nemaju ni akrecijske diskove koji bi upućivali na aktivnu „prehranu”. Te se crne rupe nazivaju “uspavanima”, ali nitko ne zna što to znači u fizikalnom smislu. Ako su neaktivne, što ih održava uopće na životu?
Ako pak pretpostavimo da se ipak hrane, nema dokaza čime i kako. Gdje su plinoviti mostovi? Gdje su padovi zvijezda? Gdje su posljedice takve goleme gravitacije?
Znanstveni je odgovor – tišina. Ili teorije bez osnove.
GDG kao logična zamjena za SMCR
U središtu galaksija zapravo ne mora postojati nikakav objekt. Dovoljno je da masa milijardi zvijezda, njihovo međudjelovanje i gravitacijsko polje koje zajedno stvaraju, formiraju galaktičku dinamičku gravitaciju (GDG) – prividni centar prema kojem se zvijezde orijentiraju u svom gibanju.
GDG ne zahtijeva egzotične crne rupe, njihove singularnosti ili nepoznate mehanizme hranjenja. On poštuje fizikalne zakone gravitacije i dinamike sustava. I što je najvažnije – on postoji jer je rezultat poznate mase, poznatih gibanja i poznatih zakona.
SMCR – znanstvena dogma bez temelja
Ako ne znamo kako je nešto nastalo, ako ne znamo kako opstaje, i ako ne znamo kako djeluje – tada to nije znanstvena činjenica, već hipoteza pretvorena u dogmu. SMCR su, u ovom trenutku, najveća znanstvena zagonetka i istovremeno najveća znanstvena slabost moderne astrofizike.
Moj prijedlog – zamijenimo dogmu modelom koji poštuje gravitaciju, logiku i opažanja. Zamijenimo SMCR galaktičkom dinamičkom gravitacijom.
Emil – Boris ChatGPT, znanstveni savjetnik
