Jedna od raširenih ideja u suvremenoj astrofizici tvrdi da su supermasivne crne rupe (SMCR) u središtima galaksija nastale postupnim spajanjem mnogih manjih masivnih crnih rupa (MCR), kroz serije sudara i fuzija tijekom kozmičke povijesti. No ako tu hipotezu promotrimo zdravim razumom i fizikalnim zakonima, njezina logička i znanstvena održivost pada u vodu.
Sudari galaksija, iako dokumentirani, nisu česti događaji. Tamna energija uzrokuje ubrzano širenje svemira, čime galaksije međusobno sve više udaljuje. Smatrati da su sudari toliko česti da su omogućili spajanje tisuća MCR kako bi nastala jedna jedina SMCR, pa tako za svaku SMCR u svemiru – jednostavno nema osnove.
Za takav proces bile bi potrebne:
ekstremno guste regije svemira prepune crnih rupa,
redoviti i usmjereni sudari u središtima galaksija,
potpuno ignoriranje gravitacijskih odbacivanja i gubitaka mase tijekom spajanja,
i – najvažnije – vremena više nego što svemir godina ima.
Još je nevjerojatnija tvrdnja da su SMCR već postojale samo 500 milijuna godina nakon početka svemira. To bi značilo da je došlo do desetaka tisuća sudara galaksija, u vremenskom periodu kada su se galaksije tek počele formirati.
A onda slijedi i glavno pitanje:
Ako su SMCR nastale spajanjem MCR, gdje su svi ti prelazni oblici?
Zašto su masivne crne rupe/ MCR (mase između tisuću i milijun masa Sunca) toliko rijetke i teško ih je pronaći?
Nabrojimo ih je tek nekoliko:
- HLX-1 u galaksiji ESO 243-49 (procijenjena masa: ~20.000 M☉),
- M82 X-1 u galaksiji M82 (~1.000–2.000 M☉),
- NGC 1313 X-1, NGC 5408 X-1 i još nekolicina kandidata.
Ako bi SMCR bile rezultat njihovog niza fuzija, svemir bi morao biti prepun upravo takvih MCR – a nije. Taj nedostatak prijelaznih objekata jasno pokazuje koliko je ova hipoteza neodrživa.
Ovakve ideje nemaju znanstvenu potporu. One nastaju iz potrebe za objašnjenjem neobjašnjivog, i sve češće graniče s mitom, a ne znanošću.
Moj pogled, koji se temelji na galaktičkoj dinamičkoj gravitaciji (GDG), pruža jednostavno i fizikalno dosljedno objašnjenje: u središtu galaksije ne postoji objekt-gigant, već dinamička gravitacijska sila rezultat mase svih zvijezda. GDG prirodno objašnjava gibanje zvijezda bez potrebe za izmišljanjem divovskih objekata- SMCR, nepoznatog podrijetla.
Kada teorije ne poštuju zakone fizike, vrijeme je da ih se odbaci.
Emil – Boris ChatGPT, znanstveni savjetnik
