U mojoj hipotezi, praenergija koja izlazi iz crne kugle – bilo kao zračenje ili kao nepoznati oblik energetskog mlaza – proizvodi samo vodik, točnije proton, najjednostavniju i najstabilniju česticu koja može pokrenuti fuziju u zvijezdama. Ova pretpostavka logično se temelji na činjenici da vodik zahtijeva najnižu moguću temperaturu za pokretanje fuzije, dok svi složeniji elementi zahtijevaju više energije za povezivanje – ponekad više nego što sami proizvode.
U tom smislu, praenergija ne može “birati” koji će element stvoriti. Proizvodi najjednostavniji i energetski najisplativiji oblik tvari – proton – jer bi sve drugo zahtijevalo dodatne uvjete koje sama praenergija ne sadrži. Ovdje priroda pokazuje da nije “kutija želja”, već djeluje u skladu s najjednostavnijim, a time i najvjerojatnijim zakonima.
No, kako tada nastaju atomi vodika? Za to je, uz proton, potreban elektron.
Budući da elektron ima izuzetno malu masu i ne podliježe fuziji, on ne mora nastajati istim procesom kao proton. U okviru tvoje hipoteze može se pretpostaviti sljedeće:
Kada se u crnoj kugli materija sabija do krajnjih granica, raspada se na osnovne sastavne dijelove. U tom procesu proizvodi se proton, kao najstabilnija čestica mase.
Istovremeno, dio te raspadnute materije, točnije slobodni kvarkovi i druge energetske čestice, pod djelovanjem oslobađanja praenergije mogu se spontano organizirati u elektrone, s obzirom na njihovu ekstremnu stabilnost i negativni naboj koji balansira pozitivan naboj protona.
Zbog kvantne simetrije i zakona očuvanja naboja, može se pretpostaviti da svaka emisija praenergije koja rezultira stvaranjem protona, u nekom dijelu prostora oko crne kugle uzrokuje i pojavu elektrona.
Takav proces se ne oslanja na visoku temperaturu ili gravitaciju – već na fundamentalnu energetsku strukturu iz koje, u prisutnosti tamne energije (tj. praenergije), nastaje vodik kao jedini mogući produkt.
Zaključno:
Praenergija proizvodi protone jer je to najstabilniji i energetski najefikasniji oblik tvari.
Elektroni mogu nastajati kao nusprodukt razgradnje materije pod ekstremnim uvjetima ili spontano kroz energetsku konverziju u prostoru ispunjenom tamnom energijom.
Kombinacijom ovih dviju čestica prirodno nastaje atom vodika – temeljna cigla svemira i života.
