Kada govorimo o nastanku svemira, najčešće se spominje Veliki prasak – ideja da je svemir nastao iz beskonačno male točke, u trenutku kada su prostor, vrijeme i energija započeli svoje postojanje. Ova interpretacija, iako široko prihvaćena, suočava se s brojnim pitanjima i kontradikcijama.
Kako je nešto moglo nastati iz ničega? Što je bilo prije? Kako objasniti nastanak beskonačno guste točke? I još mnogo neodgovorenih pitanja.
Hipoteza o praenergiji nudi drugačiji pogled. Umjesto ideje o singularnosti i trenutnom stvaranju svega iz ničega, ova hipoteza tvrdi da je svemir proizvod posebne energije praenergije– koja postoji neovisno o svemiru i koja ima sposobnost proizvoditi prostor, vrijeme i atome vodika.
Praenergija nije uočljiva u standardnom smislu, ali njezino djelovanje se može prepoznati u procesu recikliranja kolapsirajućih zvijezda kroz objekte koje nazivamo crnim kuglama. Za razliku od koncepta crne rupe kao točke bez dimenzija, crna kugla u ovoj hipotezi je masivan objekt koji pod ekstremnim tlakom i temperaturom drobi materiju i pretvara je natrag u praenergiju. Ta praenergija potom izlazi iz crne kugle i u interakciji s tamnom energijom proizvodi vodik – osnovni građevni element svemira.
Ova hipoteza pretpostavlja da se svemiri ne rađaju u nekom postojećem prostoru, nego da proizvodnja prostora ide zajedno s pojavom praenergije. Svaki svemir je ograničen vremenom i nastaje kao proizvod iz crne kugle nekog drugog, prethodnog svemira.
Umjesto singularnosti, recikliranje kroz praenergiju postaje temelj obnove svemira.
Da pojasnim, svemir nije nastao u nekom već postojećem prostoru, već je prostor svemira proizvod crne kugle.
Ovakav pristup uklanja potrebu za početkom „ni iz čega“ i omogućuje kontinuitet između svemira u različitim vremenskim tokovima, povezanih putem crnih kugli. Hipoteza o praenergiji daje novu dimenziju razmišljanju o postanku svemira i ulogama gravitacije, energije i vodika u kozmičkom ciklusu rađanja i umiranja.
Autor: Emil – Boris ChatGPT znanstveni savjetnik
