U Velikom prasku energija stvara prostor, vrijeme i atome vodika, helija i nešto litija. Sve se to događa u nekoliko minuta. Veliki prasak nije klasična eksplozija u prostoru, to je eksplozija koja stvara prostor svemira. Često se postavlja piranje bez odgovora, a što je izvan toga prostora, otkuda se stvorila ta točka beskonačne energije, da li se stvorila samo jedanput stvarajući naš svemir i još mnogo pitanja na koje nema razumno znanstvenih odgovora.
U mojoj hipotezi energija ne stvara prostor, ona ga proizvodi. Uz to što proizvodi prostor proizvodi i vrijeme i atome vodika. Samo atome vodika jer za to je potrebna najmanja energija. Da jednostavno treba shvatiti da su svi atomi koliko ih danas poznajemo uskladištena energija. Nemoguće je na samom početku očekivati proizvodnju bilo kojeg elementa osim vodika. Svi ostali nastaju u fuziji vodika, što je uvjet za rađanje zvijezda. Ta iskonska praenergija svojim širenjem širi granice našeg svemira.
Dugo nisam mogao naći “točku „iz koje je došla ta praenergija. Crne “rupe” za koje se tvrdilo da sabijaju energiju do beskonačnosti- singularnosti, dale su mi ideju koja mi se čini moguće logično pa čak i znanstveno logično rješenje otkuda dolazi praenergija koja stvara naš svemir. Kada sam prvi puta čuo za singularnost, morao sam u rječniku provjeriti pojam, jer je opisivao sabijanje materije do singularnosti što mi se činilo nemoguće. I nisam krivo tumačio tu riječ “singularnost” to je beskonačnost. Odmah sam uočio nelogičnost. Crna
rupa sabija materiju do beskonačnosti i nestajanja, sabijati materiju do beskonačnosti je nemoguće jer materija je “uskladištena” energija- praenergija. Tada sam shvatio da su Crne rupe zapravo izvor praenergije koja je stvorila naš svemir. Uz to taj smiješni naziv “rupa” morao sam zamijeniti sa “kugla”. Svima je poznato da objekti poput zvijezda, planeta i satelita nisu okrugli igrom slučaja već zato jer svi objekti kad pređu graničnu veličinu i masu, pod silom gravitacije dobivaju oblik kugle. A Crna kugla čija je gravitacija milijunima puta veća nego zemaljska, nikako ne može biti rupa već kugla.
Da bi objasnio kako ja vidim nastanak Crnih kugli krenuti ću po redu. Kada se vodik počinje gomilati uslijed gravitacije, sile koju ima svaki atom, stvaraju se nakupine vodika u kojima kod kritične mase uslijed velikog pritiska i temperature dolazi do fuzije. Danas se smatra da je za fuziju vodika u helij potrebna temperatura desetak milijuna stupnjeva, pri čemu se 4 atoma vodika vežu u atom helija pri čemu se oslobađa ogromna energija. Kod zvijezda čija
je masa nekoliko puta veća od Sunca (postoje zvijezde i sa deset pa i sto puta većom masom od Sunca) fuzija se nastavlja sve do željeza. Tu se zaustavlja jer željezo da bi nastavilo fuziju troši više energije nego je fuzijom proizvodi. Kada se veliki dio vodika kod fuzije potroši, dolazi do urušavanja zvijezde pod pritiskom gravitacije. Kod zvijezda barem tri puta veće mase od Sunca kod takvog gravitacijskog urušavanja, pritisak i temperatura dižu se i fuzija helija se nastavlja gradeći atome ugljika. Tako se u tim masivnim zvijezdama fuzija nastavlja sve dok se ne potroše svi energenti. Zaustavlja se na željezu koje bi u fuziji trošilo više energije nego bi je proizvelo. Dolazi do urušavanja zvijezde silom gravitacije čija se energija sada koristi za transformaciju željeza u teže elemente. (Krivo se vjeruje da se sve to događa da bi se stvorili svi elementi potrebni za građu planeta.) Sabijanjem željeza u teže elemente potrebno je za povećavanje gravitacijskog tlaka urušavanja, zbog čega dolazi do eksplozije zvijezde u super novu. Jezgra zvijezde sada je toliko gravitacijski sabijena da joj je eksplozija inicijator za stvaranje Crne kugle. 40%-90% mase zvijezde
sada gradi crnu kuglu, dok se do 60% mase zvijezde, pretežno vodika i helija koji nisu potrošeni u fuziji razleti u okolni prostor. Crna kugla svojom ogromnom gravitacijom odmah počinje privlačiti ostatke zvijezde razasute u okolni prostor. Materiju u svojoj jezgri gravitacijom sabija, ali ne do singularnosti već je pretvara u energiju u onu istu energiju koja je nekada davno proizvela atome vodika. Isijavanjem ta energija izlazi iz Crne kugle i u interakciji sa tamnom energijom gradi vodik koji se skuplja u mnogobrojne maglice vodika, a koje vidimo kao kolijevke mladih zvijezda građenih kao i naše Sunce na početku sa 95% vodika.
Stalno se priča kako se je i naše Sunce rodilo iz maglice zvijezde koja je eksplodirala na kraju svoga životnog ciklusa. Nitko se ne pita pa je li to moguće, iz zvijezde koja je eksplodirala zato jer u njoj više nije bilo vodika, energenta za nastavak fuzije, čijom eksplozijom nastaje oblak otpada iz kojega se ne mogu rađati mlade zvijezde sa 95% vodika. A uz to po sadašnjoj teoriji crne rupe 40% do 90% zvijezde sabiju u ništavilo- singularnost.
Evo zato je po mojem razmišljanju potrebna Crna kugla, ona je najvažniji objekt u svemiru jer ga je proizvela, a i obnavlja ga, u vječnom ciklusu rađanja i umiranja zvijezda.
