Ne možemo znati sve osobine ove tajanstvene praenergije, ali znamo da se svemir širi zahvaljujući upravo njoj. Atom vodika — koji ta energija proizvodi — pravo je remek-djelo. Njegova gravitacija temelj je svega. Osmišljen je tako da se gravitacijom gomila i stvara kritičnu masu nakupine kod koje počinje fuzija. Fuzija je osnovna pretpostavka za rađanje zvijezda.
U zvijezdama se proizvode toplina i svjetlost – neophodne za postojanje samog svemira. Kada završi životni ciklus zvijezde, bilo male ili velike, dolazi do kolapsa. I opet je sve genijalno osmišljeno: gravitacija omogućuje recikliranje i povratak na početak – kroz pretvaranje ostataka potrošenih zvijezda.
Ovaj ciklus je toliko smisleno povezan da čudi kako to nitko prije nije uočio. Hipoteza Velikog praska tvrdi da je energija stvorila prostor, vrijeme i atome, a istovremeno se pita što je tamna energija. Još je apsurdnije što precizno navode sastav svemira – 5 % vidljive materije, 24 % tamne materije i 71 % tamne energije – a zapravo ne znaju što su te komponente.
Zamisli prostor nastao eksplozijom, u kojem energija koja stvara prostor djeluje samo na rubovima. U središtu bi nastao vakuum ili barem niži tlak, što bi odavno zaustavilo širenje svemira.
Logično je zaključiti da je praenergija upravo ta misteriozna tamna energija. Želja da se ona registrira nije realna. Kako registrirati nešto dovoljno moćno da proizvodi prostor, vrijeme i atome vodika? Tamna materija mi je potpuno nelogična pa o njoj niti ne razmišljam.
