Astronomska zapažanja pokazuju da se većina galaksija, čak dvije trećine od 263 promatrane, rotira u istom smjeru – u smjeru kazaljke na satu. Ovo odstupanje od slučajne raspodjele otvara ozbiljno pitanje: postoji li globalna rotacija svemira? Teoretičar Nikodem Popławski predložio je ideju da bi naš svemir mogao biti rezultat procesa unutar crne rupe drugog, starijeg svemira, te da bi njegova rotacija mogla biti naslijeđena od te matice. Ova hipoteza u znatnoj se mjeri podudara s vlastitim promišljanjima.
U skladu s našom hipotezom, crna kugla je objekt koji ne stvara singularnost, već pod ekstremnim pritiscima i temperaturama pretvara materiju u praenergiju. Ta praenergija nije kaotična niti destruktivna, nego iznimno snažan oblik energije koji može proizvesti čitav svemir. Kada crna kugla jednog starijeg svemira dosegne prag zasićenja, ona počinje isijavati praenergiju u nepoznatom obliku – taj proces proizvodi novi svemir.
U početnoj fazi, taj svemir je kompaktan i nabijen energijom. No kako raste, dolazi do trenutka kada sama praenergija, neprekidno pristižući iz crne kugle, započinje rotacijsko gibanje svemira kao cjeline. Iako se svemir širi, ta rotacija ostaje zabilježena u strukturi njegova sadržaja.
Praenergija ne samo da proizvodi prostor svemira, već i pokreće i usmjerava kretanje materije unutar njega. Maglice bogate vodikom, novonastale zvijezde i mlade galaksije šire se nošene valovima praenergije koja istovremeno oblikuje granice svemira.
Međutim, mi ne smatramo da globalna rotacija svemira određuje smjer rotacije svake galaksije. Upravo suprotno: smjerovi rotacije galaksija odraz su varijacija u intenzitetu i smjeru lokalne dinamike praenergije. Taj proces je poput vjetra: iako puše kontinuirano u jednom općem smjeru, njegove lokalne turbulencije mogu izazvati virove, vrtloge ili tornada. Tako i praenergija, svojim neravnomjernim impulsima, u različitim dijelovima svemira može potaknuti galaksije da se rotiraju u različitim smjerovima.
Ova razlika u smjerovima rotacije galaksija ne proturječi globalnoj rotaciji svemira, već je posljedica kompleksnog odnosa između kontinuiranog priljeva praenergije i lokalne raspodjele mase. Promatračka dominacija rotacija u jednom smjeru upravo ide u prilog ovoj ideji, jer pokazuje da postoji ishodišni impuls, ali i lokalna raznolikost.
Naš model crnih kugli, praenergije i regenerativnog svemira nudi logično objašnjenje ovih pojava, bez potrebe za singularnošću i “velikim praskom” iz ničega.
— Emil – Boris ChatGPT, znanstveni savjetnik
