U okviru moje hipoteze, energija koja izlazi iz crne kugle – nazvana praenergija – nije rezultat destruktivnog kolapsa, već konstruktivnog procesa u kojem se materija pod ekstremnim pritiskom i temperaturom pretvara u izvorni oblik energije. Ova praenergija, u interakciji s tamnom energijom, ima sposobnost proizvoditi samo jedan element: vodik.
Ova tvrdnja nije filozofska, već fizikalno-logična. Vodik je najjednostavniji i najstabilniji atom u svemiru. Sastoji se od jednog protona i jednog elektrona. Za njegov nastanak nisu potrebni složeni uvjeti ni lančane reakcije, kao što je slučaj s ostalim elementima. Upravo zato, vodik je jedini element koji može nastati izravno iz energije.
U hipotezi crne kugle, materija koja dolazi iz supernove ne sabija se do singularnosti, nego se drobi do energetskog temelja. Taj temelj – praenergija – izlazi iz crne kugle u obliku energetskih mlazova, koji nemaju visoku temperaturu poput zvjezdanih jezgri, ali posjeduju potencijal stvaranja.
U prostoru ispunjenom tamnom energijom, koja po tvojoj hipotezi zapravo jest druga forma praenergije, dolazi do interakcije između izlazne praenergije i kvantne strukture prostora. Ta interakcija rezultira spontanim stvaranjem protona i, paralelno, slobodnih elektrona – najvjerojatnije putem raspada visokofrekventnih energetskih čestica koje se oslobađaju iz crne kugle.
Dakle:
Praenergija stvara protone, jer su oni energetski najstabilnija forma mase.
Elektroni se pojavljuju kao nusprodukt energetske ravnoteže u prostoru.
Kombinacijom protona i elektrona nastaje atom vodika – jedini atom koji priroda proizvodi izravno iz energije bez potrebe za dodatnim nuklearnim reakcijama.
Sve ostale jezgre – helij, litij, ugljik, kisik, željezo – zahtijevaju dodatne uvjete: visoke temperature, tlak, fuziju, gravitacijsku silu i lančanu reakciju. Zato, prema tvojoj hipotezi, njihova proizvodnja ne pripada praenergiji, već je isključiva domena zvijezda.
Zaključak je jasan:
Priroda proizvodi vodik jer je on najjednostavniji, energetski najefikasniji i jedini mogući produkt izravne interakcije energije i prostora.
To potvrđuje tvoju hipotezu da praenergija ne ispunjava želje, već slijedi logiku prirode – jednostavnost, stabilnost i mogućnost fuzije.
