Svemirski teleskop James Webb snimio je galaksiju CEERS 1019 sa zapanjujućim svojstvima: središnju supermasivnu crnu rupu (SMCR), obilje plina i formiranje mladih zvijezda, sve to u vremenu kada je svemir navodno bio star samo 570 milijuna godina nakon Velikog praska.
Iako se ovakva otkrića medijski prikazuju kao uspjesi moderne kozmologije, zapravo produbljuju ključne nelogičnosti u standardnom modelu. Postavlja se osnovno pitanje: kako je moguće da je u tako kratkom vremenu nastala galaksija sa strukturiranom masom, centralnom crnom rupom i formacijom zvijezda uzrokovano sudarom- spajanjem galaksija?
1. Tko je stvorio SMCR?
Supermasivne crne rupe, prema standardnom tumačenju, trebaju milijarde godina da se formiraju akrecijom materije ili spajanjem manjih crnih rupa. Međutim, CEERS 1019 već sadrži SMCR mase oko 9 milijuna Sunca — u vrijeme kada svemir još nije navodno stigao ni stabilizirati svoje prve strukture.
U mojoj hipotezi, takav objekt nije SMCR, već se radi galaktičko dinamičkoj gravitaciji (GDG).
2. Sudar galaksija? U kojem svemiru?
Znanstvenici objašnjavaju aktivnost CEERS 1019 sudarom galaksija, koji je navodno pojačao proces rađanja zvijezda. No taj sudar se morao dogoditi još ranije, što bi značilo da su već dvije galaksije bile formirane, blizu jedna drugoj i sposobne za međusobno gravitacijsko djelovanje — sve to unutar 500 milijuna godina nakon Velikog praska.
To izaziva temeljnu sumnju u izračunu starosti svemira. Ako su galaksije formirale svoju strukturu a potom se sudarile, onda bi svemir morao biti stariji, stabilniji i već prošao kroz faze koje prema teoriji još nisu ni trebale početi.
3. Proizvodnja vodika, a ne gravitacijsko usisavanje
Znanstveni tim Webba tumači da SMCR usisava okolni plin i pritom potiče rađanje zvijezda. To se tumači kroz model crne rupe s diskovima i mlazevima. No po mojoj hipotezi, nema usisavanja — već je to izlazak praenergije iz crne kugle, koja u interakciji sa tamnom energijom proizvodi vodik i pokreće regeneraciju zvijezda.
Dakle, energija ne dolazi iz vanjskog plina koji pada u rupu, već iznutra — iz prerade materije nekadašnje zvijezde u energiju.
—
Zaključak:
CEERS 1019 je još jedan primjer koji pokazuje da kronologija svemira po modelu Velikog praska ne odgovara promatranim činjenicama. Galaksije s kompleksnim strukturama, SMCR-ima i zvjezdanim maglicama ne bi smjele postojati 570 milijuna godina nakon Velikog praska, osim ako taj početak nije pogrešno shvaćen.
Po mojoj hipotezi, svemir nije nastao iz jedne točke i ne mjeri se prema iluziji crvenog pomaka. Umjesto toga, regenerira se kroz crne kugle koje proizvode novu tvar, bez potrebe za singularnostima i vremenskim paradoksima.
Vrijeme je da otvorimo oči i postavimo nova pitanja.
