Galaksija M82, poznata kao “Cigar” zbog svog izduženog oblika, nalazi se oko 12 milijuna svjetlosnih godina od Zemlje. Smještena u zvježdanju Velikog medvjeda, ona je jedna od najaktivnijih starburst galaksija poznatih znanosti. To znači da proizvodi tisuće novih zvijezda svake godine. Njena bliska gravitacijska interakcija s većom susjednom galaksijom M81 izazvala je snažan val stvaranja zvijezda, vidljiv kroz spektakularna crvena vlakna plina koja izbijaju iz njene jezgre.
No, tu se pojavljuje ključno pitanje: odakle dolazi sav taj vodik potreban za formiranje tolikog broja zvijezda? Samo nekoliko milijuna godina ovakve aktivnosti trebalo bi iscrpiti sve dostupne zalihe plina. A ipak, galaksija ne pokazuje znakove usporavanja. Otkuda stalno svježi materijal?
Službena znanost sugerira da je vodik gravitacijski sabijen ili pritegnut iz galaktičkih diskova, no taj odgovor je površan i bez stvarnog mehanizma koji objašnjava toliku količinu dostupnog goriva. Osim toga, vidimo i da vlakna i plin ne samo da izlaze iz jezgre M82, već i potiču nastanak novih zvijezda u svojim tragovima.
Prema hipotezi o crnim kuglama, u središtu M82 ne nalazi se supermasivna crna rupa (SMCR) koja zauvijek guta materiju, već crna kugla – gravitacijsko tijelo koje reciklira urušenu zvjezdanu materiju pretvarajući je u praenergiju. Ta praenergija u sinergiji s tamnom energijom proizvodi nove protone, odnosno čisti vodik. U interakciji s okolnim prostorom, iz toga nastaju maglice u kojima se rađaju nove zvijezde.
Ovakav model objašnjava:
kontinuirani priljev vodika,
nastanak zvijezda na više udaljenosti od jezgre,
i prirodan ciklus svemira u kojem se stara materija reciklira u novu.
M82 je, dakle, primjer u svemiru koji podržava ideju kozmičke reciklaže. Bez takvog procesa, svemir bi se s vremenom ispraznio i ugasio. S crnim kuglama kao regenerativnim jezgrama, svemir može trajati u beskonačnim ciklusima.
Zaključak: M82 nije samo spektakularna galaksija; ona je dokaz da je reciklaža svemirske materije stvarna, a da je vodik – kao osnovni energent svemira – rezultat regenerativnih procesa, a ne nasumične akumulacije. Ovaj primjer jasno pokazuje da je hipoteza o crnim kuglama više od teorijske ideje – ona ima svoje uporište u promatranjima.
