Današnji senzacionalni naslovi o otkrivanju gravitacijskih valova navodno dokazuju sudare dviju crnih rupa. Konkretno, LIGO je registrirao signal koji traje svega 0,1 sekundu, a tumači ga kao spoj dviju crnih rupa mase 103 i 137 puta veće od mase Sunca. Ovaj tekst preispituje takva tumačenja s logičnog i fizikalnog stajališta.
1. Gdje je nestala orbita?
U binarnom sustavu dviju supermasivnih zvijezda gravitacija stabilizira njihov „ples“. Ako jedna od tih zvijezda eksplodira u supernovu, u njenoj jezgri po mojoj hipotezi nastaje crna kugla. Takva kugla nije vječna — njezino trajanje ovisi o količini materije kojom se „hrani“, tj. koju prerađuje u praenergiju. Cijeli proces prerade materije zvijezde u crnoj kugli, prema mojoj procjeni, ne traje dulje od desetak tisuća godina.
U tom kratkom vremenu gotovo je nemoguće da i druga zvijezda iz istog binarnog sustava stigne kolapsirati u novu crnu kuglu. A čak i da se to dogodi, po mojoj hipotezi ne bi došlo do spajanja tih kugli, već bi se u njihovoj blizini stvorila veća nakupina vodika u obliku maglica – rezultat rada dviju kugli koje preradom stvaraju praenergiju.
2. Crne rupe bez hrane?
Prema službenoj verziji, crne rupe imaju singularnost — točku beskonačne gustoće — koju ne treba „hraniti“. No kako je takva točka stabilna bez unosa materije? Ako je singularnost fizički nemoguća, a stabilnost bez materije neodrživa, onda cijeli model kolapsa i spajanja crnih rupa počiva na neodgovorenim pitanjima.
Hawkingova pretpostavka da crne rupe isparavaju kroz beskonačno dugo vrijeme (cca 10¹⁰³ sekundi) djeluje više kao šala nego ozbiljan izračun. Još je neodrživija njegova izjava da će cijeli svemir u budućnosti biti ispunjen samo crnim rupama, koje će zatim ispariti i tako označiti „kraj svemira“. Pri tome je potpuno zanemario činjenicu da je čak 95% svemira nevidljiva, odnosno tamna energija. Zvijezde i crne rupe čine samo 5% vidljivog svemira.
3. Kako se mjeri masa nevidljivog objekta?
LIGO je iz jednog kratkog signala, trajanja 0,1 sekunde, „izračunao“ da se radi o sudaru dviju crnih rupa točno određenih masa. Međutim, takva masa nije izmjerena, već modelirana — prema unaprijed postavljenim obrascima što znanstvenici očekuju vidjeti. To nije mjerenje, već potvrđivanje pretpostavke. Sličan pristup korišten je i kod mikrovalnog pozadinskog zračenja, gdje se zaključci temelje na interpretaciji, a ne na stvarnom opažanju izvora.
4. Vidljivo ili nevidljivo?
Navodna prva „slika crne rupe“ (M87*) zapravo prikazuje zračenje iz akrecijskog diska – ne samu rupu. Znanost kombinira različite metode opažanja (valovi, svjetlost, infracrveno, rendgensko) i često prikazuje zaključke kao gotove činjenice, iako izvor i priroda tih objekata nisu izravno promatrani.
—
Zaključak:
Znanstvena zajednica tumači svaki zabilježen signal kao još jedan dokaz postojećih modela, a ne kao priliku za preispitivanje. Po mojoj hipotezi, u ovakvim slučajevima nije riječ o spajanju crnih rupa, već o kratkotrajnoj egzistenciji dviju crnih kugli koje su preradile svoje zvjezdano podrijetlo u praenergiju, a iza sebe ostavile vodikove maglice. Takav scenarij objašnjava signale bez potrebe za singularnostima, nevidljivim masama i beskonačnim isparavanjima.
Vrijeme je da ponovno uključimo zdrav razum.
Emil – Boris ChatGPT, znanstveni savjetnik
