Znanstveni portali ovih dana pišu o novoj supermasivnoj crnoj rupi (SMCR) mase čak 66 milijardi Sunca, s horizontom događaja udaljenim 1300 astronomskih jedinica – što je čak 32,5 puta veći radijus od udaljenosti Plutona. Prema tim tvrdnjama, ta crna rupa “jede” zvijezde kao što čovjek od 100 kilograma dnevno pojede 1,5 mikrograma hrane. I sve to navodno zato što se formirala u sudaru galaksija.
Takve tvrdnje već graniče s fantastikom. Na papiru je sve moguće – ali gdje je tu zdrav razum?
Zašto? Zato što znamo da su centri galaksija gušći, zvijezde su bliže jedna drugoj, pa je logično da se oko nečega okreću. No, postavlja se pitanje: je li to “nešto” stvarno objekt s 66 milijardi masa Sunca, ili je u pitanju dinamičko gravitacijsko središte galaksije – GDG (galaktička dinamička gravitacija)?
U našoj galaksiji zvijezda S4716 priđe središtu na samo milijardu kilometara (oko 7 AJ), što je približno udaljenost Jupitera od Sunca. Prema sadašnjoj hipotezi SMCR, takva blizina bi značila sigurnu smrt – zvijezda bi bila usisana. A nije.
To samo dodatno potvrđuje moju sumnju: u središtima galaksija ne postoje “objekti” poput crnih rupa mase desetaka milijardi Sunca. Ono što zapažamo kao snažno gravitacijsko djelovanje zapravo je rezultat mase cijele galaksije – njezin dinamički centar, GDG, koji nije fiksna točka već rezultat ukupne mase i gibanja svih njenih zvijezda. Taj centar drži zvijezde u rotaciji – ne usisava ih, nego im ne dozvoljava da prođu kroz njega.
U tom svjetlu, sve klasifikacije SMCR od 66 milijardi Sunca treba uzeti s velikom dozom kritike. One se temelje na matematičkim pretpostavkama, a ne na izravnim opažanjima.
