Naš svemir i njegove granice

Predložena hipoteza nudi alternativno i logički dosljedno tumačenje razvoja svemira, bez oslanjanja na teoriju Veliki prasak, singularnost crnih rupa, supermasivnih crnih rupa (SMCR) i drugih nelogičnih opisa svemira. Temeljna ideja jest da svemir nije nastao iz beskonačno male točke u eksploziji, već je proizveden djelovanjem praenergije- energije koja nastaje u takozvanim crnim kuglama. Crne kugle, za razliku od crnih "rupa", nisu destruktivne sile koje proždiru sve oko sebe, već iznimno snažni objekti koji pod ogromnim tlakom i temperaturom sabijaju materiju i pretvaraju je u praenergiju. Ta praenergija ponovno proizvodi vodik – osnovni građevni element svemira. Taj proces omogućuje cikličku obnovu svemira kroz rađanje novih zvijezda u maglicama bogatim vodikom. U središtima galaksija, gdje službena kozmologija smješta supermasivne crne rupe (SMCR), ova hipoteza predlaže postojanje galaktičke dinamičke gravitacije (GDG)- središnje gravitacijske sile koju stvara ukupna masa galaksije u rotaciji. GDG objašnjava stabilnost orbita zvijezda i izostanak znakova uništavanja od strane SMCR. Ova hipoteza poštuje zakone fizike, koristi poznate podatke i uvodi novu interpretaciju koja objašnjava niz pojava koje standardni modeli ostavljaju nejasnima.